Manja očekivanja i nema razočarenja

Ne znam što točno mislim o velikim psima. Kada smo stigli na lokaciju dočekala me Zvijer. Kako je ova glavna ženica, koja me je cijelo vrijeme držala i obraćala mi se na čudan, pomalo kmečav način, zauzela sasvim normalan stav, kao da mi ta zvijer neće apsolutno ništa, odlučila sam i ja tako zakročiti u taj vrt.

Inače, vožnja do novog doma nije uopće bila normalna. Ove ženice su plakale cijelo vrijeme, samo nam je za pokret trebalo desetak minuta.

Uglavnom sam ih lizala, nisam navikla na plač, pogotovo kada se ljudi smiju.

Sve u svemu, ta ogromna čupava zvijer crno bijele boje uputila je ogromnu mirišljavu njušku u moja rebra. Ni manje ni više nego u rebra. Sastavila sam se sa podom, ona me polizala i otišla po nekakav štap.

Ovo je prošlo dobro, prozujalo mi je glavom. Ustala sam se i pokušavala se sjetiti kako se hoda. Svako malo to zaboravim, pogotovo kad se obrnem. Našla sam mjesto za piš i krenula nosom u Vrt.

DSCN4372
Moj novi dom nije ništa posebno. Ova glavna, kod koje sam došla prilično je namusana tetka. Odnosno igra se sa mnom kao luda, od bacanja loptice, preko bacanja loptice s nagradom do jurnjave za izmišljenim zecom i raznih trikova. Super je! I onda tap, stani i stoj. Ili negdje sjedne ili legne i onda idem spavati.

Ova velika Zvijer se zove Besa, i ona mi se za sada najviše sviđa.

Besa, je do mene došla sa velikim šarenim štapom. Htjela sam otići ponjušiti nešto pod nekim drvetom s lijeve strane, ali štap je imao male raščupane resice koje su se u Besinim zubima tresle u nevjerojatno zaigranom ritmu. Nisam mogla više čekati! Skočila sam na tu Zvijer i uhvatila štap. Režala sam i skakala, vukla. Nikad se nisam tako zabavila!

DSCN4383

Kraj tog Vrta žive dosta ljudi. Puno ih je bilo dok smo se Besa i ja natezale oko štapa. U jednom trenutku sam skužila ako Besi uletim u cijela usta, mogu izvući cijeli štap dok se ona ni ne snađe. Grickala sam joj vrat i bradu, samo povremeno štap. Okrenula se na leđa i sve više otvarala usta. Štap joj se cijelom dužinom povlačio po zubima, a strast kojom je to radila bila je ogromna!
Njen jedan zub je kao moja tri mliječna zuba i nos, ali sam svakako ustrajala na ideji. I uspjela! Kada se ona potpuno opustila, gurnula sam joj glavu u usta, uhvatila štap i pobjegla.

Besa je bila bijesna! Zarežala je kao luda i pohitala me uloviti! Jedna od ovih žena se stravično počela derati, bila sam van sebe. Vikala je na Besu “Polako, polako”, a ova je spuštenog repa otišla kroz neka vrata. Ova druga rasplakana žena je vikala “Čekaj čekaj” i onda su vikale jedna na drugu.

Užas! Kakvi su ovo derači! Natezanje uopće ne dolazi u obzir, očito. Dok smo bili na kamionu stalno smo se natezali. Čak smo i Klinca natezali, ne kužim što je s ovim ljudima.

Do mene je došla ova moja namćorasta, uzela me u ruke i opet ispuštala neke kmećave zvukove. Bilo mi je lijepo. Ona je tako mekana, i stalno me ljubi i škaklja s nosom. Nekad je gricnem i onda popizdi. To bude urnebes.
Odnijela me Gore. Gore je mjesto gdje se nalazi svašta. Od kauča do onih aparata koji proizvode zvukove, ima voda, ima čak i moj kauč.
Dala mi je jesti. Ova moja namćorasta mi je dala jesti. Stvarno sam već mislila da ću skapati. Volim taj zvuk tvrdih pasjih kroketa na limu! Ili baš ne volim?
Za sad sam sve pojela, bila sam baš gladna.

DSCN4392

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s