Prvo poglavlje, FAILED

Prvih sam dana bila prestravljena. To maleno stvorenje je gmizalo oko nas, lajalo, pa cviljelo, a sve je to u meni stvaralo strašne zaključke.

Kada sam je primila podsjetila me na Vivu. I ona mi je stigla kao takav kepec i ostala sa mnom trinaest godina. Trinaest godina capkanja proletjelo mi je pred očima i zaustavilo se na onom danu na stolu na veterini, kada je posljednji put naćulila svoje neodoljive uši. Zaspala je na boku, a mene je nekakav silan refleks tijela odgurnuo od stola u zid. Dok sam gledala u njeno izmoreno mrtvo tijelo nisam plakala, jecala sam.

– Ista je Viva, ista je Viva! Histeričnim plačem sestra mi je u autu pokušavala istrgnut Didi iz ruku. Cijelo vrijeme ljubeći je i grleći kao ošamućena ponavljala je “Viva jesi to ti, Viva jesi to ti?!”

 

Didi pod jastukomIako sam se i sama raspadala zbog sličnosti, posebno te obožavane točke na dupetu, sjetila sam se koliko smo zabrljali s Vivom baš zbog takve histerije. Ona je bila prestravljen pas. Kada bi puknula petarda izbezumila bi se, kad bi došao pas pošizila je. Tresla se kao prutić na vjetru kada je grmjelo, sijevalo i puhalo.
Ne, bit ćemo normalni.

– Vozi i ne glupiraj se!

Morala sam na kraju preuzeti ozbiljnu inicijativu. Didi nas je lizala kao luda, a ljudi koji su nam donijeli Didi u nevjerici su gledali prema autu.

 

Uz neprestan plač i šutnju krenuli smo prema Zagrebu. Didi je upijala zvukove i događaje, to mi se jedino učinilo razumno.

Odlučila sam smireno pričekati dolazak u Vrt, ta nećemo se već sada svi raspasti. Potrebne su nam korice.

Svi ljudi koji žive uz životinje vide kako one funkcioniraju na potpuno drugačiji način od onog koji je nama uobičajen. Koristimo bezbroj riječi i obično pogrešno prenesemo stanje stvari, dok životinja jednostavnim pokretom i mimikom, eventualnim glasom, prenese niz informacija.

Besa je to učinila s Didi kada ju je prvi put ugledala. Ulaskom malog jack russella u Vrt toga jutra započela je čudna povezanost sa bernskim planinskim prijateljem. Uvijek sam vjerovala Besi, ogromnom biću, neiskvarenom i vjernom.

Uzela sam s poda nekakav štap, iako velik broj savjetnika za odgoj pasa izbjegava štapove, zbog jednostavne mogućnosti povrede, i zafrljila ga u vrt. Didi se jedva ustabilila na nevjerojatno minijaturnim nogicama i pojurila za Besom koja mi se na trenutak učinila kao da se pravi važna! Počele su juriti jedna za drugom u krug, a u jednom trenutku Didi je zacviljela, a Besa pobjegla u stranu.

– Polako!! Polako!! U očitom strahu sestra je urlikala na Besu koja je pobjegla u kuću unatoč mom očajnom pokušaju da je spriječim.

DSCN4572

Popizdila sam na sestru. Pa prvi dan i sve kontra planova koji su dogovoreni. Nema histeriziranja, tetošenja i debilnog ponašanja. Životinje same rješavaju svoja sranja, mi svoja!

Morala sam Didi uzeti u ruke, do Gore su stepenice. I to je kontra planu, al mala je i ne može još skakati gore dole.
Liže me cijelu. A i zdjelicu je dovela do sjaja.

Ovaj pas mi se čini pregladnio.

 

besdi

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s