GROZNO! Kako smo srezali

– Najbolja stvar na svijetu ti je zbaviti boks. Kako imaš psa koji je sklon grickanju tepiha, ormara, kauča, hiperaktivi…da ne nabrajam.

Zlatka je kao uvijek bila prilično konkretna. Neobičan je čovjek jer ne priča puno, ali kada nešto kaže (ne)namjerno stvori povod za dodatno pitanje. Ponekad me baš nervira, ali nikada ne mogu pronaći opravdanje zašto je to tako.

Dok smo u dnevnom boravku sjedile i sastavljale puzle (neki baš glupi jedrenjak, polovica slike je plavo more, mi tražimo puzle, ne sastavljamo) Didi je bila u punoj energiji. Lajala je na mene bez prestanka, uz eventualnu pojavu nečeg kao cvilež, samo kako bih joj bacala lopticu. Zafrljim tenisku lopticu kroz vrata na balkon, a ona bezglavo trči do nje, lovi i vraća se. Zlatka mi je od samog starta spočitavala igru s Didi u kući.

DSCN4407

– U kući igru treba srezati. Kuća je prostor gdje radiš druge stvari, dođe ti netko na kavu, kuhaš ručak…i nije ti potreban gremlin pod nogama.

Danas, kako sam s Didi preko dva mjeseca, slatke čari hodanja pod nogama su iščezle. Kao što prva ljubav iščezne kada dođu sve nove. Ili kao što nešto drugo iščezne. Moram izbaciti Didi iz kuhinje, pod nogama, na glavi. Kuća je prostor gdje radiš druge stvari….

Ta šta ona zna, ona ni nema psa!

– Kako to misliš boks. Za ovako malog psa?!

– Pa boks nema veze s veličinom psa. Boks je mjesto gdje je njena kućica, tamo spava, odmara, makne se kad joj smetaš.

Evo je, opet pametuje. Kad ja smetam Didi? Didi je u tom trenutku grickala rub regala s mojim posebnim posuđem. Osim njega tu je i puno malih porculanskih igračaka što su ostavili baka i deda. Od malog crnca do slonića koji je stigao iz Istanbula jednom prigodom. Kada sam bila mala, kod mame i tate, subotom smo sestra, Ivo i ja brisali prašinu u takvim regalima. Tada smo govorili kako nikada nećemo imati takav regal.

Ivo je stolar, on je bio naš susjed, a njegovi roditelji u kući uopće nisu imali regala. Volio je doći kod nas brisati prašinu. Ivo je bio iz jako radišne obitelji. Oni suboks tada u stanu imali samo inkubatore s pilićima, sadnice salate, paradajza. I koštice tikvica, ajme šta su toga imali. Tata mu je bio seljak, imao je svoj grunt malo dalje od centra. Kako nisu imali ni auto, od grunta do stana su znali hodati, a uz njih su hodale kokoši i patke. To nikom nije jako smetalo osim staroj Zori. Ona je imala patke i kokoši, ali nije s njima išla do centra. Jednom je pokušala ali je jedna kokoš uzletjela i otišla ravno pod auto. Auto je vozila gradonačelnikova kćerka, a to joj je bila jedna od prvih vožnji u životu. Drama je bila vrlo zapažena i velika. Nakon toga, Zora je uvijek zvala policiju kada bi vidjela Ivinog tatu sa kokoškama. Samo zato što su njene divlje. Ivo nije imao ni ključ od stana. Silno je volio biti kod nas.

 

IMG_3050

 

Didi je neumorno oštrila sjekutiće, pa one iza zube. Nemam se naviku izjedati zbog takvih stvari, ali ipak njenu koncentraciju prebacim na recimo, kost glodalicu. Kao što kažu knjige.

– Kada pas grize namještaj, prebacite mu koncentraciju na neku igračku, kažu knjige. To je metoda odgoja bez kazne, putem poticaja.

Metoda je bomba, sretna Didi sretna ja, sve dok dalje ne krenem u razgovor sa Zlatkom. Kao i svi hipsteri, pacifisti, anarhisti, vegetarijanci, homoseksualci i ja sam za odgoj bez kazne. Ali sigurno psa neću držati u boksu, šta je ovoj ženi.

Zlatka je otišla, a kao za TOS, ovom sam prigodom guglala boks. I Zlatka je bila u pravu.

Didi spada u Jack Russelle, pas je i voli bukse. Pa i u Snupiju je Snupi na kućici, infantilno sam zaključila.

DSCN4584

Poštar koji nije Poštin, isporučio mi je jedan dan taj boks. U miru i tišini sam podigla rešetke i sastavila rešetkastu kutiju sa dvoja vrata. Didikinu ljubavnu košaru sam uglavila unutra i očekivala avanturu.

Ideju o Alcatrazu u kući nastojala sam objasniti slijedeć uputstva knjiga..

– Ubacite psu u boks poslasticu i pogledajte reakciju. Boks je psima prostor za igru, za odmor, mjesto gdje borave kada ne bi trebali hodati po kući. Boks je i transporter.

Ubacila sam parizer s jedne strane, pa jedan s druge strane i treći u sami rub jastuka, praktički ispod njega. Na moju komandu kada imam parizer Didi reagira odmah, tako je na do i pola đ već došla. S jednim komadićem parizera ispod nosa uvukla sam je u boks, čim je ušla dala sam joj parizer. Rekla sam joj lezi, ali je nanjušila parizer i počela pretraživati košaru/jastuk. Kako je bila noć, i bila je umorna, počela je kopati (što uvijek radi prije spavanja), legla i zaspala.
Hodala sam po cijeloj kući bez pratnje, a Didi se nije ni pomaknula!

To mi je bio baš tužan dan.

FSCN4647

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s