Nemaš pojma, nemaš pojma!!!

Napokon smo našli prijatelja za šetnju. Ili nismo i nećemo nikada. No nije ni važno, nismo vračara.

Didi i ja smo otišle u školu. Sva u strahu i nevjerici, opet sam se odlučila za školu. Ja koja sam protiv škole.  Škola me oduvijek živcirala, a i ja nju.

– Je l’znaš izračunati vrijednost te trigonometrijske funkcije? Nemaš pojma je l’? – prozujali su mi mislima oni školski dani kada si uvjeren kako je sve pod kontrolom ako se dnevnik i starci ne crvene. Moja Duda iz klupe znala je biti ironično diskretna, a dok je ona zbrajala sinuse i kosinuse ja sam zbrajala namreškane valove mora u luci ispred škole.

 

dscn4433
Prvi namreškani valovi u životu.

 

Obožavala sam sanjarenje u proljeće, i na moru i na kopnu, ali ta luka je imala poseban miris. Ne znam je li to miris školjaka, ribe, pijeska, ulja, nafte ili svega zajedno. Duda je rastezala svoju vragolastu facu u osmjeh i sprdala me. Uvijek je znala kako me to “nemaš pojma” samelje, pogotovo uz taj pogled. Ni danas ne znam zašto, popizdim kada mi kažu nemaš pojma.

– Nemaš pojma, nemaš pojma vikala je Duda iz sva glasa.

I bila je potpuno u pravu. Al volim miris bora i mora!

Nije to sada više ni važno, otišle smo Didi i ja u školu. Sva ponosna i uvjerena u Nas zakoračila sam prema psećem igralištu. Bilo je prepuno Pasa i Vodiča koji su revno izvodili trikove i vježbe.

 

dscn4362
Hrabri Terijer sa srcolikom Njuškom.

 

Didi je stala. Moj hrabri terijer podvio je rep, spustio uši i sjeo. Kao pas koji u životu drugog psa nije vidio.

Uz silnu koncentraciju zanemarila sam sva svoja očekivanja spram nje i čučnula.

– Miš pa kae miš?

Svoju malu čupavu njušku gurala je u moj trbuh pušući kao kakav mali Mops. Čitava je pokušavala “ući” u mene, na neki svoj crvuljast način. Spustila je uši i s licem punim dragosti počela mahati repom penjući se na mene.

– Nemaš pojma, nemaš pojma! – odzvanjala mi je Duda, ali se nisam dala smesti. Izvukla sam najdražeg Didinog zeca i zasvirala. Poletjela je prema njemu i uletjele smo u igralište. Pukom srećom (voljela bih da je moja procjena u pitanju) prva njuška koja nas je dočekala bio je mali Šnaucer, četiri i pol mjeseca star. Pored svih ludih Border Collia i belgijskih i švicarskih ovčara, ipak smo pronašli tampon zonu.

 

dscn4472
Didi i Čupavci

 

Zahvaljujući malom čupavom Šnauceru i njenoj simpatičnoj Vodičici mi smo se vratili u raspoloženje razigranog i hrabrog terijera. Onaj Švicarski ovčar, iako je veći od nas šesnaest puta, postao nam je jedan od najboljih prijatelja.

 

skola2
Didi s Kolegama u Školi

 

Meni je zamirisao miris bora i mora, a Didi je nos zabijala u moju ruku s parizerom.

Škola je prošla sjajno, kao i na svakom početku bile smo poletne i znale sve; sjedi, lezi… kao od šale. Parizer je samo nestajao, a meni je u glavi mirisalo more, iako smo se nalazile kraj Save. Znam već, kada miriši more Dobro je sve.

– Što joj dajete kao nagradu? – obratila nam se Profa, pomalo oduševljena Didinim ponašanjem.

– Parizer! – ispucala sam ko iz topa, ponosna što znam tajne slastice dresure. Znatiželjnim sam pogledom očekivala Profino oduševljenje, a odjednom mi je zasmrdilo pasje govno. Profa se u licu i tijelu izvila u oblik u kojem se ja nađem kada se Didi uvalja u crkotinu.

– Njemnj mhm – htjela je Profa biti ljubazna i nastaviti bez bespotrebnih komentara.

 

dscn4891
Didi čeka parizer, ne juri za pticama.

 

– Nemaš pojma, nemaš pojma! – odzvanjala mi je Duda, i smrdjelo govno. Uopće ne kužim ekipu koja na psećem igralištu, gdje svi vježbamo, diramo pod, valjamo se – ne počisti govno. Al dobro.

Na red je došla vježba Vrata. Didi je svojom reakcijom na vrata (sjela je) opet vratila oduševljenje, iako je Profa spram mene ipak još bila suzdržana. Dok smo se od ograde do igrališta vraćale bok uz bok sa dvoipol mjesečnim Biglom i njegovim Vodičem, smijući se, zamirisao mi je bor.

– Psima nagradica za ponašanje mora bit fina i ukusna, nešto što ne jedu svaki dan, i nešto što dobiju kada se ponašaju u skladu s komandama

– Jednostavno vam je recimo skuhati jetrice, izrezati na kockice i koristiti kao nagradu. Jako je zdravo, a psi ih obožavaju. Prerađevine i umjetne sastojke treba izbjegavati, kako u našoj prehrani tako i pasjoj.

Da, jetrice. Jebote pored Pet Šopa, Zu Šopa, Siti Šopa, ja moram u Mesnicu. Inače jedem Tofu, i ne volim baš Mesnice. Svjesna kako su psi mesojedi, kupujem sve one konzerve i krokete u kojima prevladava meso, ali baš ne volim gledat rastrančirane životinje u izlogu. Doduše, ponekad skuham pileća prsa. Nisam o ovom još razmišljala… a i ovo govno mi baš smrdi, di je uopće?

Jetrice, kakve crne jetrice, i koliko to košta?!
Sat se bližio kraju i bilo je vrijeme za naša pitanja. Nakon što su se najambiciozniji izredali i ja sam se pomakla od onog smrdljivog govna i za Profu spremila brzo i konkretno pitanje;

– Didi juri za džogerima i biciklistima! Ja je okrenem na leđa i vičem NE NE dok se ne smiri! Je l’to ok?  – ambicioznog stava tijela ponosno sam očekivala pohvalu za moje izvrsno dominantno ponašanje nad Jack Russell terijerom. Treba im čovjek pokazati tko je vođa, a uostalom osjetim kako metoda pali!

 

dscn4946
Didi relativno mirno gleda u džogere.

 

– Đizis (Isuse) – kratka je bila Profa – pa postoje drugi, manje agresivni načini. Uostalom, to je terijer, oni trče za svim što juri!

Ma daj? Terijer je? Nisam imala pojma! Ljutost mi je zujala umom, a usta krivila u tišini kao u prvog precjednika, dok se Didi mazila i skakala na sve pse u okolini. Uživala je, bacala se na leđa, Labradoricu grizla za uho i gurala se kako bi ju Profa mazila. Više ništa nisam htjela pitati, bila sam umorna. A i očito, sve što sam radila, radila sam krivo.

– Ništa, vidimo se u četvrtak! – kroz zube sam pozdravljala okupljene i nadala se kako se Profa još uvijek sjeća Vrata.

Onaj drek mi nije prestajao smrdjeti pa sam ga otišla skupiti. Izlazila sam s igrališta i ponavljala si u bradu – Dobro je stara. Ovo je Socijalizacija, ovo je Socijalizacija. Didi i ja idemo na Socijalizaciju. Ništa nema od toga da same hodamo šumama i gorama. Grist ćemo obje. Ovo je Socijalizacija.

 

skola3
Nas dvije u Socijalizaciji.

 

Kada smo sjele u auto zazvonio je telefon. Zvala je Duda. Danas Duda ima Klincezu koja napravi istu vragolastu facu kao i ona, posebno kada joj priredi neku spačku.

Kaže Duda danas, ne sekiraj se stara, sve se vraća sve se plaća!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s